Svaki trajni suhozid započinje ispod razine zemlje. Prije negoli se položi prvi red krupnog kamena, graditelj čisti rahli sloj zemlje sve do čvrste podloge ili zdravca, formirajući plitki rov koji sprječava klizanje pete zida niz padinu.
Dva lica i srce zida
Kod dvostrukog suhozida grade se istodobno dva vanjska lica koja se blago naginju prema unutrašnjosti (tzv. skarpiranje ili nagib lica zida). Prostor između vanjskih lica nikada se ne ostavlja praznim niti se u njega kameni ulomci samo nasumično ubacuju: sitniji kamen — trpanac ili škalja — pažljivo se uglavljuje kako bi svaki veći blok imao najmanje tri čvrste točke oslonca.
Kamen u suhozidu ne drži snaga mišića nego oko graditelja: svaki kamen ima svoje ležište, a reška nikada ne smije teći okomito kroz dva reda.
Zlatna pravila suhozidne statike
- Preklapanje sljubnica: jedan kamen uvijek premošćuje spoj dvaju kamenova ispod sebe.
- Vežnjaci (krozidnice): duži kameni blokovi koji u pravilnim razmacima povezuju oba lica zida.
- Nagib prema sredini: lice zida blago se povlači prema osi konstrukcije radi stabilnosti.
- Poklopnice: završni teški i plosnati kamenovi na vrhu zida koji svojom težinom zaključavaju cijelu strukturu.
Propustljivost kao prednost pred betonom
Za razliku od krutih betonskih zidova koji pod pritiskom podzemne vode i mraza pucaju, suhozid je drenažna i elastična građevina. Voda slobodno protječe kroz šupljine između kamena bez stvaranja hidrostatičkog tlaka, dok mikro-pomaci omogućuju zidu da se prilagodi slijeganju tla.